Nakon razornog zemljotresa prije 40 godina, kada je bilo nemoguće iz crnogorskih primorskih gradova uspostaviti vezu putem telefona, radio-amateri povezali su Barane sa ostatkom svijeta.
Tog 15. aprila 1979. godine, kada je zemljotres intenziteta 9 stepeni Merkalijeve skale izazvao katastrofalna razaranja, prvu vijest iz Bara poslao je novinar, dopisnik „Politike” Boško Milošević, zahvaljujući upravo radio amaterima.
Radio-amater Goran Sekulović objašnjava da su oni prepoznatljivi po nesebičnom odzivu u vanrednim situacijama. Sposobni su da obezbijede komunikaciju i kada drugi, konvencionalni sistemi veza zakažu.
– Kad je zemljotres zadrmao pobjegao sam iz kuće. Majka je bila ispred, rekao sam joj da ne ulazi. Uzeo sam motor i pošao kod Rajka Radulovića. Radili smo na dvije stanice uz agregate. Došao je novinar Boško Milošević, dali smo mu vezu preko Dubrovnik radija, i preko njih je obavijestio beogradsku „Politiku” – podsjeća Sekulović i dodaje da su radili u šatorima dva dana i dvije noći.
– Kad je došla vojska, grad je dobio struju i proradila je Pošta. Mi nismo više bili toliko potrebni, mada smo radili i narednih desetak dana. Uglavnom smo davali informacije o stanovnicima Bara njihovoj rodbini, prijateljima u drugim gradovima i državama. Bilo je mnogo informacija. Na hiljade telegrama poslali smo u gradove Srbije, Bosne, Hrvatske i dalje. Rodbina Barana, prijatelji, interesovali su se za svoje. Jugoslavija je u to vrijeme imala radio-vezu za opasnost, i bila je određena frekvencija. U Baru smo imali kurire koji su išli po gradu, prigradskim naseljima, i preko njih smo slali informacije, ali i dobijali one vijesti koje smo trebali poslati telegramom u svijet – kaže Sekulović, ističući da su im nakon četiri-pet dana napravili baraku, pa je to bio radio-klub.
– U toj baraci sam i spavao pet mjeseci. Razumio sam potrebu ljudi da se jave, saznaju kako su njihovi. Amateri su pokazali veliko srce, dušu i znanje. Funkcionisalo se besprekorno – prisjeća se naš sagovornik.
Prema riječima takođe radio amatera Gorana Dragovića, tog 15. aprila prve vijesti o razaranju poslali su radio-amateri kluba „Volujica” Rajko Radulović i Goran Sekulović.
– Bila je i lokalna veza između štabova. Stanice su bile raspoređene po mjesnim zajednicama, i s vremena na vrijeme sam čuo Stari Bar, Mrkojeviće... Jedan od štabova bio je postavljen na Žukotrlici. Uz mene je bio Boro Stanković, i držali smo smjene po 12 sati. U glavnom štabu gdje je bila „smještena” Opština, kod crvene zgrade, bio je Boro Keilj, i imao sam utisak da kad god sam pozvao, on se javio. Činilo mi se kao da je spavao s mikrofonom – prisjeća se Goran Dragović, dodajući da su preko kratkih talasa uglavnom obavještavali gdje treba da se rasporedi pristigla pomoć.
Kako dodaje, formiranjem „Radio Bara” nije bilo više potrebe za njihovo angažovanje.
D.S.